Vrabac

Bezobrazan, nametljiv, svuda zaviri, gotovo iz lonca da ukrade. Eto, takva mu je slika - gotovo da pljuneš na nj.

Pustopašnoj djeci služi za cilj u ratnoj vještini gađanja kamenom. Bezdušna ga djeca hvataju u mrežu na obruč.

Naučan slobodi, prevari se pa uleti.

Stariji znaju o njemu štogod bolje.

Vrabac ti je naša, gotovo jedina, domaća ptica, a sigurno i jedino seosko slobodno kućno čeljade.

*

Gospodski je obučena lastavica. Crno odijelo, fini crni cilindar, lijepa ogrlica i bijeli prsluk. Pravi ulickani plemenitaški lakaj ili pak moderni parlamentarac. Gotovo zemlju i ne dodiruje. Od svakoga ište poštovanje, i svak joj ga priznaje. Čak joj toliku važnost daju da se priča kako se za Sinom Božjim u crno zavila.

Oprašta joj se što ne pjeva nego cvrkuće.

*

Češljugar je tobože naš. Odjeven je bogato, kao da uvijek piruje.

Pjeva po notama (kajdama) - mudro, obrazovano. Drže ga u kavezu za diku i veselje, pitaju ga, štono riječ, medom i šećerom. Da je moguće, i život bi mu produljili. Redovito parne od sušice. I gospodaru je u nasljedstvo ostavlja.

Sve na njemu divno, bogato, mudro.

Svak kaže: tisućili nam se ovakvi.

*

Kanarinac tuđinac - žute, najstarije diplomatske boje. Koliko je mornara jade jadovalo, život gubilo da se priušti kojem gospodskom djetetu da mu se divi.

Kanarinac je prekomorac koji nas čak prezire jer se u našoj zemlji ni obitelj ne udostoji osnovati.

Pjeva učeno, uznosito - uvlači i izvlači glavu iz perja kao stvoreni pjevač i zborovođa.

Tetoše ga, hrane čim god zaželi - vole ga i maze, premda i ovaj od sušice parne i sušicu sije oko sebe.

*

Dođi ti, vrapče nesretnjače, da ti kažem nešto o tebi.

Ti si naš i samo naš. Sva ta pernata šara gospoda koja tebe preziru sa tvoga se hrane. Dolaze kad je sito i lito, a odlaze kad je hladno i gladno.

Ti s nama gladuješ i piruješ, zebeš i griješ se. Ti si supatnik i suradnik sela svoga. Tamaniš štetočine, gusjenice, crve i crviće upljuvke, napljuvke, muhe i mušice.

Odijelo ti prosto, neugodno, ali ti si trudbenik - radnik, i to baš zemljoradnik.

Kradeš, a imaš i pravo; ti radiš, a nitko ne plaća, još i otimlje tvoje.

Tebi je i Bog dao pravo jer je kazao da ti ne siješ i ne žanješ, a živjeti moraš, pa neka se brine kad se obvezao.

Kad zavlada pošast (kuga i kolera), ti odlijećeš tužan i nevoljan. Srce bi ti puklo da gledaš kako umire mlado i jako.

Opazio sam, malo vas je vrabaca bilo kad je kuga fašistička vladala. Nešto fašisti pohvatali, proždrli, nešto u kavez zatvorili, a ostalo odletjelo od pošasti.

Ti ne pjevaš mudro i učeno, ali je tvoja pjesma: ž-i-v ž-i-v ž-i-v, pa neka je, i pravo je. Drž se ti, vrapče, naš pokućarče.

A što vi, ulickane mudre budale, znate tko je vrabac?

U tuđini, uz zujanje aviona i živkanje vrabaca.
Sredinom srpnja 1944.