Psihologija

Psihologija magareća isto je tako zamršena kao i ljudska.

Evo dokaza:

Bio jedan magarac kao i svi drugi - štono riječ na dlaku.

Mlio je suhu slamu jakim zubima, slušao gospodara i primao batina.

Kod ovoga je ipak, kao i kod svih ljudi, bilo jedno - ali.

Ali je ovaj mogarac uz slamu katkada jeo i mesa, i to koji put i ljudskoga. Bio sam dijete pa nisam mogao popisati po datumima mrsne dane toga magarca. Možda se i on držao pravila, koje je i u selu vrijedilo, da se mrsi samo o velikim blagdanima.

Jednog takvog, vjerojatno magarećeg blagdana, odrapio je taj magarac mom školskom drugu gotovo pola glave.

Pojeo je kožu i kosu kao travu s livade.

Ovaj moj drug postao je poslije toga pametniji od nas sviju. Otišao je u široki svijet, plovio dalekim morem i natukao novaca više od sviju nas koji nismo doživjeli magareću lekciju.

*

Drugi jedan magarac, duboko psihološki osjetljiv, zalijetao se na našu mazgu kad god bi je vidio. Pojahivao je, grizao, revao. Uopće jedan strahovito magareći slučaj.

Interesantno da mazga jača, a luđa od njega, ne bi se ni branila. Morali smo mi svi, mali i veliki, strašnom tučom bubaca dozvati magarca zdravoj pameti.

Molim vas lijepo, ja ne znam što? Kod tih magarećih slučajeva meni pamet stala. S kojega stajališta da to promotriš?

Filozof, strpljivac, patnik, mučenik, a ovamo takvi slučajevi.

Ako s ljudskog stajališta promotriš, to je krik pravde za sve patnje sviju magaraca na svijetu, od magarećeg oca Adama do danas.

Položaj, koncem siječnja 1944.

Da se razumijemo:

Zidne novine su zato da svak piše. Čak i tko nije pismen može ispričati onomu koji zna pisati.

Dakle, za zidne novine ima pravo pisati svatko, dapače, mora pisati svatko.

O čemu pisati to je stvar osobna i pojedinačna. Tko pak tvrdi da ne zna kako će i što će pisati, slobodno mu je isprazniti moždane, a napuniti glavu mekinjama.

Moja je jedina uputa ova: Piši što oko vidi, uho čuje, a moždani proberu. Za nešto dobro napisati, glavno su moždani. Jer, uho i oko ima vol i magarac, a ni jedan od njih nije pisac postao. Ono što mozak izabere napiši tako kako bi, bez uzrujavanja, ispričao drugu ili drugarici.

Kad odabireš što valja zapaziti i napisati, pazi na ono što te dira, što te se doimlje kad nešto gledaš ili čuješ.

Ako misliš uspjeti, piši samo ono što te se doimlje čim si se saživio. Kad pišeš, piši tako kao da vlastitim živcima klešeš ili vlastitom krvlju pišeš.

Jer pisati da se doimlje, nije lako kao mjesiti kolače.

Kad nešto napišeš, povuci se u samoću, pročitaj polako i pažljivo, pa, ako ne teče i ne doimlje se, a ti opet iznova.

Ako od stotinu vas napravim jednog dobrog pisca, postat ću i ja uza nj glasovit.

Zidne novine, drugovi i drugarice, naše je pučko sveučilište.

Naše zidne novine moraju biti na opću korist.

Tko god što napiše, neka se i potpiše kako hoće i zna.

Razgovor
Početna
Dječja molitva
Zločin
Marija
Kruh
Vrabac
Psihologija
Magarac
Druže Dick
Pomorac
Gašpar
Tošo
Darwin
Noć
Ribari...
Tužaljka
Opis zločina
Naslovnica