Pomorac

Jeste li vidjeli ili zamislili arapa i konja? Dva živa bića – pa jedno - to se sraštava. Jeste li vidjeli pomorca i brod? Čudno se to sraslo, živo i neživo - pa jedan živac. Sve se u opasnosti saživi. I čovjek i brod.

Na kormilu jaše preko bijesnih valova - zelenih zmajeva iz priča.

Pjena morska - meka postelja, brazde valova - kolijevka, ljuljaška. Fijuk vjetra - pjesma uspavanka, zamah vjetra - nježna ruka, škripa broda - cviljenje djeteta, udar valova – glazba posmrtna, bijelo jedro - pokrov mrtvački, dubina morska - hladan grob.

Zadah smrti povezuje. Čovjek - brod - more – vjetar vitla se - kovitla - spaja i sraštava. A čovjek ostaje čovjek. Bori se na život i smrt.

Pokušaj jednom leći u brod. Zaboravi da si živ. Tihi povjetarac nek piri, a brod klizi. Nasloni uho na bok broda i slušaj. Čut ćeš, a nećeš znati kazati. Neka glazba kao negdje iz dubine morske. Ništa nećeš reći, ali osjetit ćeš duboko - vrlo duboko. Šteta da su nadarene glazbenike u kolijevci a ne u brodu ljuljuškali.

Ostala glazba pola suha i neslana.

A kako on brod pazi, gladi, voli i mazi. Mane i vrline mu pozna. Neki je hitar i brz, ko arapski konj. Neki trom, teretan i težak kao belgijski konj. Neki jangirovit pa odbacuje, a miluje ga ako se rani. Popipa rukom - pogladi kao da boli.

Ne kaže: "Kupit ću mu jedro", nego: "Promijenit ću mu košulju". Pozna ga na sve oko po stasu i hodu kao da mu je kućno čeljade.

Eto što radi život.

Sraste konja i čovjeka.

A na moru, kad je sila, i čovjek drveni, a brod oživljava čudno sraštavanje.

U Kornatima koncem studenoga 1943.

Razgovor
Početna