Magarac

Sliči konju, a konj nije. Ali ni to nije mana nego krijepost.

A tek prave njegove krijeposti!

Za buržuja socijalan je tip, da ni poželjeti ne možeš bolje. Tegli do iznemoglosti, a hrani se najmršavije.

Za imperijalistu! Idealan tip stvorenja. Može izdržati batine za tucet drugih živih stvorova.

Sirotinji suradnik najidealniji. Hrani se slamom - tovi batinama. Sirotinja nema zobi ili sijena, a i ne smije iskaliti svoj bijes nego na siromahu magarcu.

I bog mu je, kažu, krivo napravio.

Jahao na njemu, a platio nije, ako ne prezirom. A on, taj naš magarac domaći! Jači je od ikakvog genija!

Na svoje sam oči vidio kako je pod teretom legao. Batine su praštale kao po drvu, a on ni makac. Rasprti teret pa udri. Opet ni makac. Dovitljiv jedan čovjek potpalio vatru pod trbuh – opet ništa. Magarčeva je odluka bila jača od dovitljivosti plemenita čovjeka. Uporedi, molim te, da li je to odluka jača od Napoleonove. A što je duševna snaga nego kad meso izdrži preko granica mogunćosti. Tim se putom i postizavalo blaženstvo. A pamet magarca našeg nepogrešiva je. Kud jednom prođe za vijeka upamti. Usred mrkle noći ide uz provaliju nepogrešivo.

Eto, sve što dulje mislim o njemu, sve mi je miliji taj naš magarac domaći.

Promotri ga s vašeg gledišta. Nikada ništa tuđeg ne traži, a jedini slučaj gdje pređe granicu krvavo mu se osveti. Ako se s konjem spari - izvali se neplodna mazga.

Da bi zemlje osvajao, ne može - gdje je toplo živi, u studeni ne može.

Osjećaja ima i te kako! Glas mu je prodoran. Vi ste ga prezirali, pa niste opazili. Plačljivih nota, tužnih ima u njegovu glasu.

Suze sam mu ja osobno vidio.

Sve je ranije bilo pogrešno, pa i shvaćanje o magarcu.

Vi kako znate, a ja se klanjam snazi duha njegova.

Položaj, u Novoj godini 1944.