Kruh

I u hostiji da jest.

Još više, u svakom obličju i riječi ga osjetimo.

Pa zašto nam namećete borbu za nj kad ga ima svugdje i za svakoga?

Budite pametni! Zar se baš mora kroz oganj trčati, kroz krv do njega plivati!

Zašto smo baš radi njega ljudi - neljudi, braća - nebraća?

A tako je plemenit.

I u riječi je uznosit: kruh, hljeb - hranitelj, spasitelj.

Nemojte tako, ne tarite, ne gnjavite.

Znajte, mi bismo i to popustili, ali ne možemo. Živjeti se mora.

Promislite malo, ako idete do kraja vas će nestati, a od nas otpasti.

Čudno je to, tako lako shvatljivo, ljudski, razumljivo, a vi ne.

Dajte već jednom da se dogovorimo o kruhu, a ne otimljemo.

Ta ljudi smo, a ne pašćad gladna.

Ako nećete, gore po vas.

Položaj, početkom listopada 1943.