Druže Dick

Mi smo nesretni jer su na nas uvijek navaljivali ili iz Azije ili iz Italije ili Njemačke okupatori, ali nikada nismo klonuli, nikada poklonili.

Ti si došao da nam nesebično pomogneš, tvoja velika zemlja razumijela je dušu našu koja samo u slobodi može živjeti, jer je nama sloboda kao čovjeku sunce i zrak.

Ti si se žrtvovao za nas, svi smo te prigrlili i nikada ti to nećemo zaboraviti. Mi smo se borili sa dva imperija, goli i goloruki, a nade nismo izgubili. Sada, druže Dick, mi smo gordi i ponosni, uvjereni smo da je zlom našom susjedu Nijemcu kraj, kraj njegovoj sili i njegovoj zlobi.

Ti si vidio popaljene siromašne naše kuće, ti se osjetio snagu duše naše, a vjeruj da smo mi s tobom od sada do vijeka drugovi i braća.

Mi se borimo pod crvenom zvijezdom jer je to znak sviju ljudi i drugova koji ne mogu nego u slobodi živjeti.

Slušaj, druže Dick, da nam ti nisi došao u pomoć, mi bismo prije svi do zadnjega bili izginuli, a predali se ne bi bili.

Pričaj im o našim borbama, o našim patnjama. Borbu smo poveli po pravilima: navali kamenom, osvoji pušku - navali puškom, otmi mitraljez, mitraljezom osvojiš top. Uvijek je bilo više boraca nego pušaka: tri borca dvije puške, dva borca jedna puška. S tri metka cijeli dan borbe. Metak je bio svetinja. Na deset metara pucalo se na neprijatelja jer je svaki metak morao biti pogodak, a svaki pogodak puška za golorukog borca. Borilo se na život i smrt. Zarobljenike nisu nam priznavali, uhvaćeni su u mukama umirali. Samoubojstvo bilo je mnogim borcima spas. Muke su bile neopisiva: glad, studen, golotinja - borba je bila odmor i zabava.

A žene i djecu mučili su i strijeljali, kuće pljačkali i palili. Eto Vidio si selo Kašić, sve do jedna kuća opljačkana i spaljena takvih je sela u našoj zemlji na stotine, a ubijenih i poklanih mirnih i pravednih na tisuće.

Pričao mi je jedan očevidac: jedno su dijete iz kolijevke za nožicu digli i u vodi ugušili, kao što negdje guše golubove, a ne kolju.

Kralj i vlada odnijeli zlato i pobjegli. Poručivali su nam da mirujemo; jer da nije čas, kao da može mirovati čovjek ako ga netko kao divlju zvijer progoni. Kad ga nismo mogli poslušati, združio se s našim neprijateljem i progonio nas i on.

Druže Dick pozdravi tvoju veliku zemlju i sve drugara koji se kao i mi bore za slobodu, reci im da ih čekamo kao našu braću.

Položaj, o Božiću 1943.

Pismo predano američkom avijatičaru, studentu tehnike Dicku koji se iz aparata lovca, zbog kvara motora, spustio u sjevernoj Dalmaciji. Nastala je utrka među našim borcima i švapskim banditima. Uspjelo je našima da ga spase. Kazao mi je da će pismo dati svom prijatelju, američkom novinaru.