Dječja molitva

O bože, gdje si da si - kakav si da jesi - poslušaj glas ustiju naših nevinih - srca našeg čistog. Mi ćemo tebi šapćući na uho kazati što se događa od nas nevinih. Nitko ti nije do sada sve i pravo kazao.

Netko se bojao Hitlerovih fašista, ustaša, četnika i ostalih bandita. Netko je prešutio bojeći se da ga šteta ne nađe. Svi su ovi koji između nas i tebe stoje mnogo toga prešutili, radi sebe samih. Mi smo sinovi nesretne zemlje koju je ranije nekrst, a danas još gore kršteni gaze.

Na zemljovidu je napisano da se Jugoslavijom naziva. Naši su stariji - očevi, braća, pa čak i sestre i majke, ustali na obranu stoga što smo mi krv koja se nikada tlačiti nije dala.

Od našeg roda otpali su izrodi koji se našim imenima zovu. Ali su krvi pokvarene. Prvi ti je Pavelić s ustašama, drugi ti je Nedić s gardom, treći ti je kralj Petar i njegov Draža Mihajlović s četnicima, četvrti je Rupnik s bijelom gardom, a peti je ludi pop Dujić s banditima. Na ove ti prstom pokazujemo jer se ovi krivi našim patnjama i nesreći zemlje naše.

Upiši, molimo te, poimence sve ove i utamani ih što prije. Kad smo ti krivce nabrojili, slušaj što su nam učinili.

Gladni smo, samo koža pokriva sitne kosti naše. Prsi naših matera presušile su od patnja i gladi. Ni krilo majčino nije nam više toplo ni meko. Kad nas majčica položi na krilo, kao na suha drva da sjedneš.

Kuće su nam opljačkane i popaljene. Mi smo ti goli, bosi i gladni beskućnici.

Slušaj, nemoj začepiti uho, strašno nas tamane. Tisuće staklenih očica, tisuće ledenih ručica, nožica, na tisuće su nas crvi rastočili, tisuće miševi načeli, a zemlja pojela. Tisuće nas živih ima: kljastih, sakatih i slijepih. Mnoge su za nožcu iz kolijevke dizali i u vodi ugušili, mnogo u vis bacili pa na bajunetu dočekali. Mnogo su nerođenih pod srcem majčinim ubili.

Mi smo bez naše volje rođeni - nikome ništa skrivili nismo, pa zašto nas tamane? Da se bar braniti možemo!

Svaku godinu jednom se čita da je Irud poklao nevinu dječicu, ali pobroji pa izračunaj, ništa ti to nije prema ovome. Jer, osim naše nesretne zemlje, stradaju i pate u Evropi milijuni male braće naše.

U ime naše i sve ostale male braće naše, molimo te: Spasi sviju nas, ali odmah, sada. Ako to ne može biti, utamani nas brzo jer su muke neizdržive. Čuj! Mi bismo tako rado slobodni i sretni živjeli!

U tuđini na
Veliku subotu 1944.

Ovaj članak na zidnoj novini bio je na traženje naše misije iz Bari-a (Italija) poslat za propagandu u London, kad je dr Velebit prvi put kao partizanski diplomat bio u Londonu.

Razgovor
Početna